Bila je moja prva simpatija, moja prva ljubav. Zajedno smo od 6-og razreda osnovne, maštali smo o braku, djeci, putovanjima… Bili smo nerazdvojni, istu srednju školu upisali, ali kako smo odrastali, postajali zreliji, element zvani novac sve je veći razdor pravio u našoj ljubavi.
Nisam imao novca da joj kupujem poklone, da joj plaćam skupa pića, izvodim na skupe večere, imao sam samo ljubav, neizmjernu ljubav za koju ona sebi nije mogla ništa kupiti, a to joj je postajalo sve važnije. U trećem razredu je raskinula sa mnom i počela da se zabavlja sa 10 godina straijim TATINIM SINOM sa kojim je bila sretnija nego ikada sa mnom, jer sam čuo da tako govori svojim prijateljicama, a ja, ja sam bio nikada nesreniji, proklinjao sam roditelje jer su siromašni.
Moja tuga je dotakla dno kada je krajem četvrtog razreda ona izgubila život u saobraćajnoj nesreći koju je izazvao njen TATIN SIN. Preticanje na punoj liniji, direktan sudar sa šleperom i… Danas imam 32 godine, diplomu magistra, novca dovoljno za sve o čemu smo maštali, ali nemam nje… A SAMIM TIM NEMAM NIŠTA. Prokleti novac i ko ga je izmislio….
Nema komentara :
Objavi komentar