Moja žena je bila zadužena za odgoj djece, dok sam ja zarađivao za život. Fizički sam radnik i radim na gradilištim, najčešće po CG, ali idem i na zapad. Ljetos sam radio u CG, preko mjesec dana bio odsutan od kuće i toliko sam se zaželio žene i djece, posebno dvogodišnje kćerkice da sam nekako izmolio šefa da mi da slobodna 2,3 dana da odem kući. Želio sam da ih sve iznenadim kada dođem, tako da se nisam najavio. Došao sam kući negdje predveče, obirom da je kuća bila zaključana predpostavio sam da su žena i klinci otišli do grada na sladoled ili tako nešto. Otključao sam kuću i ušao i tada sam shvatio da kuća nije prazna.
Čuli su se glasovi iz gornjih soba gdje nam je spavaća. Zaklučio sam da su svi gore, polako sam se počeo penjati i svakim korakom sve sam bolje čuo i polako shvatao da su ti glasovi ustvari glasovi uzdisanja i stenjanja. Nisam glup i shvatio sam da me moja voljena supruga vara sa nekim. Prišao sam vratima spavaće sobe, provirio i šokirao se viđenim. Moja supruga sa dvojicom komšija u sendviču. Vjerujte nešto gore čovjek ne može ni da zamisli. Cijeli svijet mi se srušio, svi moji snovi, ideali… sve, sve, sve… Gledao sam je, odnosno ih nekih par minuta, a onda sam polako sišao, izašao iz kuće i otišao na autobusku stanicu. Cijelu noć sam presjetio, plakao, pokušavao da shvatim zašto… Ujutro sam se prvim autobusom vratio za CG, dva dana sam boravio u jednom hotelu, da kolege nešto nebi posumnjale. Od tada sam samo jednom išao kući i to na par dana. Lažno radovanje kada sam došao, poljubci, zagrljaji. Istog trenutka bih je ostavio, ali djeca i šta posle razvoda. Troje djece, tri anđela ne zaslužuju da ispaštaju zbog zla koji njihova mama radi.
Nema komentara :
Objavi komentar