Ne volim ništa više od svoje Hrvatske. Ništa. Tu sam rođena i od tuda mi je moja obitelj. Da, otišla sam živjeti van u Austriju i vratila sam se kad sam shvatila da ništa ne može zamijeniti moju domovinu. Prirodu, ljude i običaje. Bila sam vani tako da vam mogu opisati kakav je to osjećaj.
Otišla sam prije 3 godine živjeti u Austriji jer nisam mogla naći posao. Barem ne u struci. Završila sam ekonomiju i nakon dugog traženja posla i nakon što su me svugdje odbili odlučila sam otići van. Nisam imala druge opcije ako sam htjela raditi u struci. Bilo je poslova, ali kad sam već toliko truda dala da završim faks htjela sam to i raditi. A i nisam htjela cijeli život živjeti na račun svojih roditelja. Našla sam nakon nekoliko mjeseci posao u Austriji i otišla. Bez puno razmišljanja. Podršku od svojih sam imala. Samo je trebalo kupiti kartu za bus. Kupila kartu i otišla. Moram priznati da je posao bio super. I plaća je bila odlična. Mislim nije bila velika, ali taman da gore mogu živjeti i priuštiti si sve što mi treba. Stan, hranu i odjeću. To je to. Tu i tamo koje putovanje i da mogu posjetit familiju. Svaka 2 mjeseca sam odlazila u posjetu doma na par dana. I što sam duže bila gore to mi je bilo teže. Falilo mi je sve. Obitelj, prijatelji, kave i druženja. Ma sve. Teško se priviknuti na drugačije okruženje. Život u Austriji i kod nas je potpuna suprotnost. Nema bas nekih velikih druženja i nisu ljudi toliko povezani. Da me ne shvatite krivo gore što se tiče ljubaznosti, kulture je super, ali fali onog našeg mentaliteta. Pogotovo kad živite cijeli život na takav način, fali vam. Tako da sam svremenom sve više se htjela vratiti. Dugo sam o tome razmišljala jer ako se vratim neću opet naći posao za koji sam se školovala, a ako ostanem neću biti sretna sa načinom života. Bila mi je teška odluka. Srećom nisam u Autriji nikoga upoznala i nisam bila u nikakvim vezama tako da mi je bilo sa te strane lakše odlučit za vratiti se. I da vratila sam se. To pakiranje je bilo dosta brzo. Na bus i za Hrvatsku. Iskreno presretna sam što sam se vratila svemu što volim. Sve mi je falilo. Sada sam zaposlena, ali ne u struci, ali našla sam dečka i uspjeli smo nekako sa financijama da uzmemo vlastiti stan. Malo je obitelj pomogla, ali imamo napokon nešto svoje. I da čekamo bebu.
Što da vam drugo kažem nego da ništa ne može zamjeniti vaš dom. To gdje ste se rodili. Gdje je vaša obitelji i prijatelji. To je dom. Hrvatska je moj dom i ne misli više nikad je zamjeniti. Volim ju najviše na svijetu.
Nema komentara :
Objavi komentar