utorak, 7. veljače 2017.

SEDIM SINOĆ U RESTORANU, ZA STOLOM PORED DEČAČIĆ, STAROSTI OKO 10 GODINA. JEDNA RUKA KRAĆA OD DRUGE, JEDNA NOGA

decacic

Sedim sinoć u restoranu, za stolom pored dečačić, starosti oko 10 godina.
Jedna ruka kraća od druge, jedna noga kraća od druge.
Klinci se ispred igraju, on ustaje, odlazi do njih u nameri da im se pridruži, oni ga samo pogledaše i sa nekim gađenjem odlaze od njega na drugo mesto.
Vraća se ka stolu sa suzama u očima, prolazi pored mene i nasmeje se.
Devojčica njegovih godina koja je sve to videla trči ka njemu i kaže:
‘Hej, ako neće oni da se igraju sa tobom, ima ko hoće. Hajde, dala mi je mama pare da kupimo kokice’
Za 25 godina nisam osetio više emocija odjednom nego u tih par sekundi i celu noć sam razmišljao o tom dečku, njegovom životu i onome šta ga čeka.
Prestanite da vaspitavate decu tako da prijatelje biraju samo na osnovu izgleda i materijalnog stanja, ugledajte se na roditelje ove devojčice.
Mališa, svu sreću ovog sveta ti želim.

Izvor: ispovesti.com

Nema komentara :

Objavi komentar