Radim po cijele dane. Dođem doma ne znam za sebe. Nije mi lako i sve trpim. I doma i na poslu. Imam ponekada toliko posla da sam preumoran, a moja supruga me nikada ne pita kako sam. Da li sam dobro. Gleda me kao da nisam njen suprug. Užasan osjećaj. Kad god je nešto pitam, odgovara mi bez volje. Nije mi uopće jasno što joj se dešava. Ali ako vec radim i brinem za cjelu obitelj mogla bi imati malo više poštovanja prema meni. Malo više ljubavi. Ništa od toga ne dobivam. Užasno mi je tako doma biti svakodnevno. To traje već godinu dana. Ponekad poslije posla samo odem nekamo da ne budem doma i da je ne gledam. Jer ne želim vidjeti i čuti ženu koja me ne poštuje i ne voli. To je tako teško kada ste s nekim u braku godinama da je takav prema tebi. Ne želim je ostaviti jer je volim kao prvog dana i imamo kćer koju ne želim povrijediti. Ali i ja trebam nešto. Odnosno nekoga tko će me cijeniti i voljeti. Zato mislim da mi supruga treba postvetiti više svojeg vremena. Vremena u kojem će biti ljubavi poštovanja jer ako neće ja ne mogu više ovako. Otići ću od doma i naći neku drugu koja će mi to pružiti. Ne želim ovak više.
Nema komentara :
Objavi komentar